Dijagnostika spolno prenosivih bolesti

U Poliklinici Breyer je moguće učiniti testove na mnoge spolno prenosive bolesti

Povećani migracijski trendovi u svijetu utječu i na širenje zaraznih bolesti pa tako i spolno prenosivih infekcija.

Infekcija bakterijom Chlamydia trachomatis jedna je od češćih spolno prenosivih bolesti. Procjenjuje se kako je čak jedna od deset žena u dobi do 25 godina zaražena klamidijom, a gotovo 70% njih nije svjesno zaraze. Kod oba spola ova bakterija može izazvati upale urogenitalnog trakta, a komplikacije tih upala kod žena mogu dovesti i do neplodnosti. 

N. gonorrhoeae je spolno prenosiva bolest koja se najčešće manifestira upalama urogenitalnog sustava, kod muškaraca upalom i gnojnim iscjetkom iz uretre, dok su kod žena simptomi vrlo blagi ili ih nema. N. gonorrhoeae može inficirati i dijete prilikom poroda koje može razviti gnojnu upalu spojnica očiju. Stoga je vrlo važno da se infekcija dijagnosticira i liječi.

Infekcije mikoplazmama se također  mogu prenijeti spolnim putem. Prisutnost mikoplazmi u urogenitalnom traktu osoba koje su u obradi radi neplodnosti je dvostruko češća (oko 40%) nego u općoj populaciji (17-20%). Isto tako, povezane su sa spontano prekinutim trudnoćama i prijevremenim porodima. 

Trichomonas vaginalis je jednostanični parazit koji uzrokuje vrlo čestu i lako prenosivu upalu urogenitalnog trakta žena i muškaraca. Trihomonijaza se kod žena manifestira vaginalnim iscjetkom neugodna mirisa. No, trećina inficiranih nema tipične simptome. Muškarci često nemaju težih simptoma, ali infekciju redovno prenose na partnera. 

Humani papiloma virus (HPV) infekcija je isto spolno prenosiva. Pojedini podtipovi virusa vežu s povećanim rizikom oboljevanja od maligne bolesti grlića maternice. U Poliklinici Breyer se PCR metodom dokazuje prisustvo 19 visokorizičnih tipova (16, 18, 26, 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 53, 56, 58, 59, 66, 68, 69, 73, 82) i 9 niskorizičnih tipova (11, 40, 42, 43, 44, 54, 6, 61, 70). Kod pozitivnih nalaza se odmah radi i genotipizacija.

Herpes simplex virusi tip 1 i 2 (HSV1/2) također su spolno-prenosive infekcije. Genitalni herpes najčešće uzrokuje HSV2 (ali i HSV1). Procjena je da je 16 % svjetske populacije inficirano HSV2 sojem virusa. Herpes virus izaziva kroničnu, spolno-prenosivu infekciju, koja se može prilikom poroda prenijeti na novorođenče i izazvati teške infekcije kože, očiju i nervnog sustava djeteta. Treba napomenuti da postoji terapija koja može kontrolirati HSV infekciju, ali ne i izlječiti je. Stoga, inficirana osoba ostaje trajno (a osobito tijekom aktivnog stadija infekcije) potencijalni izvor zaraze. 

Hepatitis B, HIV i sifilis su bolesti čija dijagnostika počiva na testovima iz krvi. Dijagnostika tih  infekcija nije moguća niti primjerena iz uzoraka urina ili brisa.

Uzimanje uzoraka i izvođenje testova 

Dijagnostika spolno-prenosivih bolesti se može provesti iz uzoraka urina, briseva i iz krvi.

Pretrage iz prvog mlaza prvog jutarnjeg urina su za pacijente/pacijentice vrlo jednostavne, pouzdane i pokrivaju većinu najčešćih spolno prenosivih bolesti. Iz prvog mlaza prvog jutarnjeg urina može se učiniti:

• kultura na mikoplazme (Ureaplasma urealyticum i Mycoplasma hominis)
• PCR testovi na:
  •   klamidije (Chlamydia trachomatis),
  •   uzročnika gonoreje (Neisseria gonorrhoeae) 
  •   trihomonas (Trichomonas vaginalis)
  •   STD4 panel pretraga
  •   STD7 panel pretraga

Urin za kulturu na mikoplazme treba predati u laboratorij na obradu unutar 2 h od uzimanja, dok se uzorak za PCR pretrage može predati bilo kada tijekom dana.

Kao što je navedeno, iz prvog mlaza prvog jutarnjeg urina se može, uz pojedinačne PCR testove, napraviti i STD4 set/panel PCR pretraga. Taj panel uključuje klamidije, gonoreju, trihomonas i Mycoplasma genitalium. STD4 panel stoga pokriva sve najčešće uzročnike spolno-prenosivih infekcija, osim M. hominis i Ureaplasma urealyticum, za koje treba raditi kulturu. Moguće je učinti i STD7 set/panel PCR pretraga koji, uz sve markere iz STD4 panela, uključuje i testiranje na tri vrste mikoplazmi (U. urealyticum, M. hominis i U. parvum).

Sve gore navedene pretrage rade se i iz briseva. Uzorke (briseve) uzete kod ginekologa ili urologa je potrebno donijeti na obradu u laboratorij u transportnim podlogama. Ako ginekolog/urolog nema odgovarajuće podloge, na prijemu Poliklinike se mogu zatražiti transportne podloge za ponijeti urologu, odnosno ginekologu koji će uzeti briseve. 

Detekcija visokorizičnih sojeva HPV uz genotipizaciju se kod žena radi iz brisa cerviksa koji uzima ginekolog. Kod muškaraca se ta pretraga radi iz brisa kože urogenitalne zone, koji može uzeti i sam pacijent prema uputama. Bris se uranja u odgovarajuću transportnu podlogu i potom predaje na obradu.

Dijagnostika herpes simplex (HSV1/2) infekcije se radi PCR metodom isključivo iz briseva aktivne lezije. Uzorak brisa se uranja u odgovarajuću tranasportnu podlogu za PCR (kao što je gore opisano za tu vrstu pretraga). 

Iz uzoraka krvi se rade serološke pretrage u dijagnostici sifilisa (TP-HA/TP-EIA), hepatitisa B (anti HBs i HbsAg) i HIV infekcija (HIV1/2).

Za sva dodatna pitanja, kao i za sve druge laboratorijske analize, slobodno se obratite stručnom osoblju (putem telefona, e-maila ili osobno) Poliklinike Breyer - jednom od prvih laboratorija akreditiranih od strane Hrvatske akreditacijske agencije za rad po normi ISO 15189.