test group icon Mikrobiologija

Urinokultura

Printer Isprintaj pretragu

Urinokultura je pretraga kojom se identificiraju i testiraju na osjetljivost na antibiotike uzročnici infekcija mokraćnog sustava.

Pravilno uzet uzorak za urinokulturu je presudan za pravilnu interpretaciju pretrage i pravovremenu primjenu eventualno potrebne specifične terapije. Stoga je ključno i u interesu pacijenta da ove upute pažljivo pročita i slijedi.

Uzorak za urinokulturu treba biti srednji mlaz prvog jutarnjeg urina, ili srednji mlaz urina nakon što je prošlo najmanje 3 – 4h od posljednjeg mokrenja. Preporučljivo je uz urinokulturu napraviti i sediment urina, koji se radi iz istog uzorka.

Uzorak urina treba dostaviti u sterilnoj posudici (nabaviti u ljekarni).

Pripremite se za pretragu

  • Postupak sa sterilnom posudicom iz ljekarne
  1. Pripremiti kupaonicu i planirati tako da se komotno mogu obaviti sve potrebne radnje navedene dolje.
  2. Sterilnu posudicu otvoriti, odložiti poklopac na sigurno mjesto unutarnjom stranom prema gore (ne dirati unutarnju stranu prstima da se ne zagadi i poslije kontaminira uzorak!), a samu posudicu pripremiti za uzimanje urina.
  3. Temeljito oprati urogenitalnu regiju sapunom i temeljito isprati pod mlazom vode, bez brisanja.
  4. Jednom rukom raširiti i/ili ukloniti nabore kože, tako da mlaz urina može slobodno (bez ispiranja okolne kože/sluznice) otjecati u posudicu.
  5. Najprije snažnim mlazom početi mokriti VAN POSUDICE (prvi mlaz urina će isprati bakterijsku floru uretre/mokraćovoda).
  6. Ne prekidajući mokrenje, nastaviti mokriti u pripremljenu posudicu. To je „srednji mlaz urina“ koji će biti uzorak za obradu.
  7. Posudicu s urinom pažljivo zatvoriti i što prije (unutar 2 h) dostaviti u laboratorij.
  • Postupak kod pacijenata koji imaju urinski kateter

Kod pacijenata koji imaju urinski kateter treba imati na umu da se u uzorak urina, uz potencijlne bakterije iz mjehura, ispiru i bakterije koje koloniziraju/oblažu unutrašnju površinu katetera. Iz kulture takvog uzorka često poraste i veliki broj i više vrsta bakterija. Takav nalaz nije moguće interpretirati, jer koncentracija poraslih bakterija nije pouzdani pokazatelj stanja u mjehuru i nije moguće razlučiti koja od njih bi mogla biti patogena. Stoga je potrebno uzorak urina za urinokulturu dati na dan izmjene/postavljanja novog katetera. Nakon postavljanja i kratkotrajnog pražnjenja mjehura, novi kateter treba zatvoriti i mjehur prestati prazniti tijekom 3-4 sata. Potom, prilikom ispuštanja urina, srednji mlaz urina uzeti u sterilnu posudicu i uzorak dostaviti u polikliniku Breyer unutar 2 sata.

**Molimo naglasiti da se radi o kateter urinu! Po potrebi, može se popuniti i upitnik, koji zatražite na prijemu Poliklinike.

  • Postupak s urinskom vrećicom (kod djece s pelenama)

Uzorak urina za urinokulturu kod djece koja nose pelene se može uzeti pomoću urinske vrećice (nabaviti u ljekarni). Urogenitalnu regiju djeteta (kod dječaka povući kožicu spolovila prema gore!) treba dobro oprati u sapunu, potom temeljito isprati pod tekućom vodom i osušiti čistom tkaninom. Nakon što se urinska vrećica pričvrsti i dijete obuče, poželjno je češće provjeriti da li se dijete pomokrilo (za obradu ne treba puno urina!), kako bi se uzorak što kraće zadržavao u vrećici (i grijan tijelom djeteta), te što ranije dostavio u laboratorij na obradu. Time se smanjuje mogućnost da (kao posljedica dugog zadržavanja urina u vrećici) iz uzorka poraste veliki broj bakterija, što može rezultirati dijagnozom uroinfekta u inače zdravog djeteta.

Uzorak je najbolje dostaviti na obradu u vrećici (bez prelijevanja u drugu posudicu!). Po potrebi se može popuniti i upitnik s drugim podacima o bolesti djeteta, alergijama i sl. Osim toga, poželjno je da se iz istog uzorka učini i pretraga sedimenta urina, kako bi kliničar s većom sigurnošću mogao procijeniti da li se radi o uroinfektu.

Warning

Nalaz se izdaje ovisno o porastu mikroorganizama i daljnjoj obradi.

Bills Cijena pretrage 26,50 €
Calendar Nalaz je gotov unutar 2 do 4 radna dana*
Bills Cijena pretrage 26,50 €
Calendar Nalaz je gotov unutar 2 do 4 radna dana*

Opće vrijeme zaprimanja uzoraka

Geo location
Centar, Ilica 191
ponedjeljak - petak 7 - 18 h, subota 8 -12 h
Bundek, Ede Murtića 9
ponedjeljak - petak 7 - 18 h, subota 8 -12 h
Sv. Nedelja, Ulica Dr. F. Tuđmana 4
ponedjeljak - petak 7 - 16 h

Što je urinokultura i što nam pokazuje? 

Urinokultura je laboratorijski test koji se koristi za otkrivanje i identifikaciju bakterija u uzorku urina. Ovaj test je ključan za dijagnozu urinarnih infekcija. Evo nekoliko ključnih aspekata urinokulture:

  • Detekcija bakterija: Urinokultura pokazuje prisustvo bakterija u urinu što je indikator moguće infekcije mokraćnog sustava.
  • Identifikacija mikroorganizama: Osim što detektira prisustvo bakterija, urinokultura također pomaže u identificiranju specifičnih vrsta bakterija koje su odgovorne za infekciju. To je važno za odabir odgovarajućeg antibiotika za liječenje.
  • Procjena broja bakterija: Kvantitativni aspekt urinokulture (broj bakterija po volumenu urina) pomaže u razlikovanju između stvarne infekcije i kontaminacije uzorka (na primjer, zbog neadekvatne higijene prilikom uzimanja uzorka).
  • Određivanje antibiotske osjetljivosti: Ako se u urinokulturi otkrije rast bakterija, često se provodi dodatni test, odnosno antibiogram, koji određuje osjetljivost poraslih bakterija na različite antibiotike. To pomaže u odabiru najučinkovitijeg antibiotika za liječenje infekcije.

Urinokultura je posebno važna kod učestalih ili kompliciranih urinarnih infekcija, kao i kod infekcija koje se ne poboljšavaju uobičajenom terapijom. Ovim testom osigurava se da liječenje bude ciljano i učinkovito.

Koja je razlika između pretrage urina i urinokulture? 

Pretraga urina i urinokultura su dvije različite medicinske procedure koje se koriste u dijagnostici urinarnih infekcija i drugih problema s mokraćnim sustavom. Evo njihovih osnovnih razlika:

Pretraga urina: Pretraga urina je osnovni test koji se koristi za procjenu zdravlja mokraćnog sustava. Ova pretraga uključuje fizičko, kemijsko i mikroskopsko ispitivanje urina koje može uključivati ispitivanje prisutnosti krvi, proteina, glukoze, ketona, soli i drugih tvari u urinu, kao i brojanje i identifikaciju stanica i bakterija prisutnih u urinu. Pretraga urina ne daje informacije o vrstama bakterija koje mogu biti prisutne u urinu.

Urinokultura: Ova pretraga uključuje uzimanje uzorka urina i njegovo kultiviranje u laboratoriju kako bi se utvrdilo postojanje bakterija, ako ih ima. Cilj ovog testa je identificirati prisutnost i vrstu bakterija ili drugih mikroorganizama u urinu. Urinokultura se koristi za dijagnosticiranje infekcija mokraćnog sustava, kao što su infekcije mokraćnog mjehura ili bubrega. Osim toga, urinokultura može pomoći u određivanju koje vrste antibiotika su najučinkovitije za liječenje detektirane infekcije. Urinokultura je posebno korisna u dijagnostici urinarnih infekcija i pomaže u određivanju specifičnog uzročnika infekcije i odabiru optimalne terapije.

Što znači bakteriološka pretraga urina aerobno?

Bakteriološka pretraga urina aerobno odnosi se na specifičan tip laboratorijskog testa koji se koristi za identifikaciju i kvantifikaciju aerobnih bakterija prisutnih u urinu. Evo nekoliko ključnih aspekata ove pretrage:

  • Aerobne bakterije: Aerobne bakterije su one koje za svoj rast i razmnožavanje zahtijevaju kisik. Suprotno od anaerobnih bakterija, koje rastu u odsutnosti kisika, aerobne bakterije su češći uzročnici infekcija mokraćnog sustava.
  • Svrha pretrage: Ova pretraga se koristi za dijagnosticiranje urinarnih infekcija, posebno one koje su uzrokovane aerobnim bakterijama. To uključuje uobičajene patogene poput E. coli, Enterococcus spp. i neke vrste Staphylococcus.
  • Proces testiranja: Uzorak urina se stavlja na hranjivi medij i inkubira u uvjetima koji omogućuju rast aerobnih bakterija. Nakon određenog perioda, procjenjuje se rast bakterija kako bi se identificirale prisutne vrste i kvantificirao njihov broj.
  • Rezultati i tumačenje: Pozitivan rezultat ukazuje na prisutnost aerobnih bakterija, što može biti znak urinarne infekcije. Ovisno o broju bakterija (izraženom obično kao broj kolonija po mililitru urina), liječnik može odrediti je li infekcija signifikantna i kakvo liječenje je potrebno.
  • Daljnje testiranje: Ako se ustanovi prisutnost infekcije, može se provesti dodatno testiranje poput antibiograma kako bi se odredila osjetljivost bakterija na različite antibiotike.

Bakteriološka pretraga urina aerobno je, stoga, važan alat u dijagnosticiranju i liječenju urinarnih infekcija koja omogućuje ciljano i efikasno liječenje.

Što je ABG kod urinokulture? 

ABG u kontekstu urinokulture se odnosi na "antibiogram", koji je ključan dio procesa testiranja ukoliko se u urinokulturi detektiraju bakterije. Evo nekoliko detalja o antibiogramu:

  • Svrha antibiograma: Antibiogram se koristi za određivanje osjetljivosti bakterija, koje su izolirane u urinokulturi, na različite antibiotike. To liječnicima omogućuje da odaberu najučinkovitiji antibiotik za liječenje specifične infekcije.
  • Proces testiranja: Nakon što se u urinokulturi identificiraju bakterije, uzima se uzorak tih bakterija i izlaže se različitim antibiotičkim diskovima na hranjivom mediju. Ovaj test može biti automatski (korištenjem specijaliziranih uređaja) ili ručni.
  • Interpretacija rezultata: Nakon inkubacije, promatra se zona inhibicije oko svakog antibiotičkog diska. Veličina ove zone ukazuje na to koliko su bakterije osjetljive na taj antibiotik. Veća zona inhibicije znači veću osjetljivost.
  • Klinička primjena: Rezultati antibiograma pomažu liječnicima da odaberu najprikladniji antibiotik za liječenje, posebno u slučajevima gdje postoji otpornost bakterija na standardne antibiotike.
  • Važnost antibiograma: Ovaj test je posebno važan u vremenu sve veće antibiotske rezistencije jer omogućuje ciljano i racionalno korištenje antibiotika, smanjujući rizik od razvoja daljnje rezistencije.

Dakle, ABG (antibiogram) je ključan u procesu dijagnosticiranja i liječenja bakterijskih infekcija mokraćnog sustava, omogućujući precizno određivanje najučinkovitijeg liječenja.

Kako i kada se uzima urin za urinokulturu?/ Koje su upute za uzimanje uzorka za urinokulturu?

Uzimanje urina za urinokulturu zahtijeva pažljivo praćenje uputa kako bi se osigurala točnost rezultata. Evo koraka i uputa za pravilno sakupljanje uzorka:

  • Vrijeme uzimanja: Najbolje je uzeti uzorak srednjeg mlaza prvog jutarnjeg urina jer je koncentriraniji i sadrži veće količine bakterija (ako su prisutne).
  • Priprema: Prije sakupljanja uzorka, temeljito operite ruke. To smanjuje rizik od kontaminacije uzorka.
  • Higijena: Kod žena, preporučuje se da se područje oko uretre (mokraćne cijevi) temeljito opere vodom (i eventualno blagim sapunom, koji se zatim temeljito ispere) kako bi se spriječila kontaminacija uzorka. Muškarci trebaju povući kožicu i oprati glavić penisa.
  • Sakupljanje uzorka - 'srednji mlaz': Počnite mokriti u WC kako biste isprali početni dio urina koji može sadržavati kontaminante iz uretre. Zatim, bez prekida mokrenja, stavite sterilnu posudu ispod mlaza i sakupite srednji dio urina. Ovo znači da ne trebate sakupljati prvi ili zadnji dio urina.
  • Količina uzorka: Obično je potrebno sakupiti oko 10 – 30 ml urina.
  • Čuvanje uzorka: Ako urin ne možete odmah dostaviti u laboratorij, pohranite ga u hladnjaku (na 2 –  8 °C), ali ne duže od 4 sata.
  • Transport do laboratorija: Urin treba dostaviti u laboratorij što je prije moguće, idealno unutar 2 sata od sakupljanja.
  • Upotreba sterilne posude: Koristite sterilnu posudu za sakupljanje urina, koju možete kupiti u ljekarni ili preuzeti u laboratoriju.

Pravilno sakupljanje i rukovanje uzorkom urina je ključno za točnost rezultata urinokulture, budući da nepravilno sakupljeni uzorci mogu dovesti do kontaminacije i netočnih rezultata.

Koliko urina treba za analizu urinokulture?

Za analizu urinokulture obično je potrebno sakupiti između 10 do 30 mililitara (ml) urina. Ova količina je dovoljna za izvođenje testa i omogućuje laboratoriju da precizno izvede kulturu i analizu. Važno je pratiti upute za sakupljanje uzorka kako bi se osigurala točnost rezultata.

Koliko urina treba za analizu urinokulture kod beba?

Za analizu urinokulture kod beba, idealno je sakupiti barem 10 mililitara (ml) urina. Međutim, sakupljanje urina od beba može biti izazovno pa se u praksi često zadovoljava i s manjom količinom, ako je to sve što se može prikupiti. Laboratoriji su opremljeni za rad s malim količinama uzorka, no važno je napomenuti da preciznost testa može biti veća s većom količinom urina.

Korištenje posebnih pedijatrijskih urinarnih vrećica koje se lijepe oko genitalija bebe, čest je način za sakupljanje urina kod najmlađih. Nakon što beba mokri, urin se može prebaciti u sterilnu posudu za transport do laboratorija (preporučuje se ne prelijevati urin, nego vrećicu s urinom staviti u posudicu).

U kakvoj se posudi daje urin za urinokulturu i gdje ju pribaviti? 

Urin za urinokulturu treba dati u sterilnoj posudi. Ove posude su dizajnirane da spriječe kontaminaciju uzorka i osiguraju točne rezultate testa. Evo ključnih informacija:

Vrsta posude: Posude su obično male plastične posude s čvrsto zatvarajućim poklopcem. Važno je da su posude sterilne, što znači da su proizvedene i pakirane na način koji sprečava prisutnost mikroorganizama.

  • Gdje pribaviti: Sterilne posude za sakupljanje urina mogu se pribaviti na nekoliko mjesta:
  • Ljekarne: Često se mogu kupiti u ljekarnama.
  • Bolnice i klinike: Neki zdravstveni objekti mogu uručiti posude kada zakazuju testiranje.
  • Laboratoriji: Ako uzimate uzorak za laboratorijsku analizu, potrebne posude možete preuzeti u laboratoriju.

Korištenje posude: Prije uzimanja uzorka, ne otvarajte posudu dok niste spremni za sakupljanje urina kako biste održali sterilnost. Nakon sakupljanja, čvrsto zatvorite posudu i označite je prema uputama laboratorija (obično ime, datum i vrijeme sakupljanja).

Pravilna upotreba sterilne posude je ključna za osiguranje točnosti urinokulture. Neispravna posuda ili nepravilno rukovanje može kontaminirati uzorak i dovesti do netočnih rezultata testa.

Koliko dugo smije stajati urin za urinokulturu? 

Urin za urinokulturu idealno bi trebao biti analiziran što je prije moguće nakon sakupljanja. Međutim, ako transport do laboratorija nije moguć odmah, evo nekoliko smjernica:

Vrijeme na sobnoj temperaturi: Urin bi trebao biti dostavljen u laboratorij unutar 2 sata od sakupljanja ako se čuva na sobnoj temperaturi. Duže čuvanje na sobnoj temperaturi može dovesti do razmnožavanja bakterija koje nisu prisutne u urinu prilikom mokrenja, što može rezultirati netočnim rezultatima.

Čuvanje u hladnjaku: Ako se urin ne može odmah dostaviti u laboratorij, može se čuvati u hladnjaku na temperaturi od 2 –  8 °C. U hladnjaku, uzorak može ostati stabilan do nekoliko sati. Hlađenje usporava rast bakterija i pomaže u očuvanju izvornog stanja uzorka.

Važno je zapamtiti da se uzorak urina ne smije zamrzavati i treba ga zaštititi od izloženosti svjetlu i visokim temperaturama. Također, prije analize, uzorak treba vratiti na sobnu temperaturu.

Koliko vremena može stajati urin za urinokulturu u hladnjaku?

Urin za urinokulturu se može čuvati u hladnjaku, na temperaturi od 2 – 8 °C i to obično do nekoliko sati. Hlađenje urina usporava rast bakterija i pomaže u očuvanju njegovog izvornog stanja, što je važno za točnost urinokulture.

Ipak, preporučuje se da se uzorak dostavi u laboratorij što je prije moguće, idealno unutar 2 sata nakon sakupljanja, kako bi se osigurala najveća točnost rezultata. Dulje čuvanje, čak i u hladnjaku, može povećati rizik od promjena u uzorku koje mogu utjecati na rezultate testiranja.

Utječe li antibiotik na rezultate urinokulture?

Da, antibiotici mogu utjecati na rezultate urinokulture. Ako osoba uzima antibiotike u vrijeme kada se uzima uzorak urina za urinokulturu, to može dovesti do nekoliko mogućih ishoda:

Smanjenje bakterijskog rasta: Antibiotici mogu smanjiti broj bakterija u urinu, što može rezultirati negativnim rezultatom urinokulture čak i ako je osoba zapravo imala urinarnu infekciju. To može dovesti do pogrešne procjene da infekcija nije prisutna.

Promjena osjetljivosti na antibiotike: Ako urinokultura ipak pokaže prisutnost bakterija, antibiotici koje osoba trenutno uzima mogu utjecati na rezultate antibiograma, koji određuje osjetljivost bakterija na različite antibiotike. To može otežati određivanje najučinkovitijeg antibiotika za liječenje.

Zbog ovih razloga, idealno je izbjegavati uzimanje urinokulture dok osoba uzima antibiotike ili, ako je to neophodno, važno je informirati liječnika o svim antibiotskim terapijama koji su u tijeku ili su nedavno završene. U nekim slučajevima, može biti preporučljivo pričekati određeni period nakon završetka terapije antibioticima prije uzimanja urinokulture kako bi se osigurali točni rezultati.

Koliko vremena mora proći od antibiotika za urinokulturu?

Preporučeno vrijeme koje treba pričekati nakon završetka terapije antibioticima prije uzimanja urinokulture može varirati, ovisno o vrsti antibiotika i dužini terapije. Općenito, preporučuje se čekanje najmanje 1 − 2 tjedna nakon završetka uzimanja antibiotika prije uzimanja urinokulture.

Ovo vrijeme omogućuje da se antibiotici u potpunosti eliminiraju iz tijela i smanjuje rizik od narušavanja točnosti rezultata urinokulture. Antibiotici mogu inhibirati rast bakterija u urinu, što može dovesti do lažno negativnog rezultata urinokulture.

Važno je konzultirati se s liječnikom ili medicinskim osobljem koji rukuje testom za specifične upute, jer se preporuke mogu razlikovati ovisno o individualnim okolnostima pacijenta i korištenim antibioticima.

Što je urinokultura 3 dana? 

Izraz "urinokultura 3 dana" obično se odnosi na standardni period inkubacije urina u laboratoriju za urinokulturu, koji traje oko tri dana. Tijekom ovog vremena, urin se inkubira na specifičnim hranjivim medijima koji omogućuju rast bakterija. Evo kako to obično izgleda:

  • Dan 1: Uzorak urina se nasađuje na hranjivi medij i stavlja u inkubator. Inkubacija omogućuje bakterijama, ako su prisutne, da počnu rasti.
  • Dan 2 − 3: Bakterijski rast se nazire. Ako postoje bakterije, one će se množiti i formirati vidljive kolonije na mediju.

Procjena rezultata: Na kraju inkubacijskog perioda, slijedi očitavanje uzorka. Ako su prisutne bakterije, one se identificiraju, a njihov broj se kvantificira. Ovisno o rezultatima, može se provesti dodatno testiranje, kao što je antibiogram, za određivanje osjetljivosti bakterija na antibiotike.

Ako nema rasta bakterija nakon tri dana inkubacije, urinokultura se obično smatra negativnom, što ukazuje na to da nema bakterijske infekcije urinarnog trakta. Važno je napomenuti da neki laboratoriji mogu koristiti kraće ili duže inkubacijske periode, ovisno o njihovim protokolima i vrstama testova koje koriste.

Kakve rezultate mogu očekivati u nalazu urinokulture?

Rezultati urinokulture mogu varirati ovisno o prisutnosti ili odsutnosti bakterija u urinu. Evo nekoliko mogućih ishoda koje možete očekivati:

  • Negativna urinokultura: Ako nema rasta bakterija, rezultat će biti negativan. To obično znači da nema infekcije mokraćnog sustava. Međutim, negativan rezultat ne isključuje uvijek mogućnost infekcije, posebno ako su simptomi prisutni.
  • Pozitivna urinokultura: Ako se u kulturi razviju bakterije, rezultat će biti pozitivan. Rezultat će obično navesti vrstu bakterija koje su uzrokovale infekciju i broj kolonija bakterija po mililitru urina (često izraženo kao CFU/mL - kolonija formirajućih jedinica po mililitru). Broj kolonija pomaže u određivanju je li infekcija značajna.
  • Identifikacija patogena: Ako je urinokultura pozitivna, identificirat će se specifične bakterije prisutne u urinu, kao što su Escherichia coli, Staphylococcus saprophyticus ili druge.
  • Antibiogram (ako je primjenjiv): U slučaju pozitivnog nalaza, može se napraviti i antibiogram koji testira osjetljivost bakterija na različite antibiotike. Rezultati antibiograma pomažu liječniku da odabere najučinkovitiji antibiotik za liječenje infekcije.

Mogući dodatni komentari: Neki laboratorijski izvještaji mogu uključivati i dodatne komentare ili sugestije, ovisno o nalazima i protokolima laboratorija.

Važno je razumjeti da rezultati urinokulture trebaju biti interpretirani u kontekstu kliničkih simptoma i drugih relevantnih medicinskih informacija. Liječnik će uzeti u obzir rezultate urinokulture zajedno s kliničkom slikom pacijenta kako bi postavio točnu dijagnozu i propisao odgovarajuće liječenje.

Kako prepoznati infekciju iz urinokulture?

Infekciju iz urinokulture prepoznaje se na temelju prisutnosti bakterija u uzorku urina. Evo nekoliko ključnih pokazatelja koji ukazuju na infekciju:

  • Pozitivan rezultat urinokulture: Ako u urinokulturi postoji rast bakterija, to se smatra pozitivnim rezultatom. To znači da su bakterije prisutne u urinu, što je indikacija infekcije.
  • Broj bakterija (CFU/mL): Rezultati urinokulture obično uključuju broj kolonija formirajućih jedinica po mililitru (CFU/mL). Za dijagnozu urinarne infekcije, tipično se smatra da je broj veći od 10^5 CFU/mL (100,000 kolonija po mililitru) znak značajne infekcije. Međutim, u nekim slučajevima, niže vrijednosti (kao što je 10^3 ili 10^4 CFU/mL) također mogu biti relevantne, posebno ako pacijent pokazuje simptome infekcije.
  • Vrsta bakterija: Identifikacija specifične vrste bakterija također je bitna. Na primjer, Escherichia coli je čest uzročnik infekcija mokraćnog sustava. Rezultati će navesti koje su vrste bakterija pronađene.
  • Simptomi pacijenta: Dok se urinokultura oslanja na laboratorijske testove, klinička slika pacijenta je također važna. Simptomi kao što su bol ili peckanje pri mokrenju, često mokrenje, mutan ili urin neugodna miris, bol u donjem dijelu trbuha ili groznica, mogu ukazivati na infekciju.
  • Antibiogram (ako je napravljen): Ako je urinokultura pozitivna, često se radi i antibiogram koji određuje osjetljivost izoliranih bakterija na različite antibiotike. To pomaže u odabiru najučinkovitijeg liječenja.

Liječnik će koristiti kombinaciju ovih podataka - rezultate urinokulture, vrstu i broj bakterija, kao i kliničke simptome - za dijagnosticiranje urinarne infekcije i određivanje najboljeg tretmana.

Što znači mikrobiološki nalaz urina?

Mikrobiološki nalaz urina je laboratorijski izvještaj koji daje informacije o prisutnosti i vrsti mikroorganizama, poput bakterija, u uzorku urina. Ovaj nalaz može uključivati nekoliko ključnih elemenata:

  • Prisutnost bakterija: Nalaz može ukazivati na prisutnost ili odsutnost bakterija u urinu. Pozitivni nalaz ukazuje na prisutnost bakterija, što može biti znak urinarne infekcije.
  • Vrsta mikroorganizama: Ako su bakterije prisutne, nalaz će obično identificirati vrstu ili vrste bakterija. To može uključivati uobičajene uzročnike infekcija mokraćnog sustava, kao što su Escherichia coli, Enterococcus spp., ili Staphylococcus saprophyticus.
  • Broj kolonija (CFU/mL): Mikrobiološki nalaz često uključuje kvantitativnu procjenu bakterija, izraženu kao broj kolonija formirajućih jedinica po mililitru (CFU/mL). Visok broj CFU/mL može ukazivati na značajnu infekciju.
  • Antibiogram: Ako je urinokultura pozitivna, mikrobiološki nalaz može uključivati i rezultate antibiograma, koji testira osjetljivost bakterija na različite antibiotike. To pomaže u odabiru najučinkovitijeg antibiotika za liječenje infekcije.
  • Dodatni mikrobiološki markeri: U nekim slučajevima, nalaz može uključivati i informacije o prisutnosti drugih mikroorganizama ili stanica kao što su gljivice, paraziti, bijele krvne stanice ili crvene krvne stanice.

Mikrobiološki nalaz urina je važna pretraga u dijagnosticiranju urinarnih infekcija i određivanju odgovarajućeg liječenja. Liječnici koriste ove informacije u kombinaciji s kliničkim simptomima pacijenta kako bi postavili točnu dijagnozu i započeli odgovarajuće liječenje.

Što znači sterilan nalaz urinokulture?

Sterilan nalaz urinokulture znači da u uzorku urina nije došlo do rasta bakterija ili drugih mikroorganizama tijekom laboratorijske inkubacije. Drugim riječima, nije pronađena nikakva prisutnost bakterija u uzorku. Evo što to obično znači:

Odsutnost infekcije: Sterilan nalaz obično ukazuje na to da nema bakterijske infekcije urinarnog trakta. To može biti posebno uvjerljivo ako je uzorak prikupljen i rukovan na odgovarajući način kako bi se smanjila mogućnost kontaminacije.

Moguća kontaminacija ili pogreška: Ponekad, sterilan nalaz može biti rezultat kontaminacije uzorka ili greške u sakupljanju ili transportu uzorka. Na primjer, ako se uzorak ne sakupi pravilno, moguće je da se izgubi mikroorganizam koji je prisutan u mokraćnom traktu.

Neinfektivni uzroci simptoma: Ako pacijent ima simptome koji sugeriraju urinarnu infekciju, ali je urinokultura sterilna, to može ukazivati na to da simptomi imaju neinfektivni uzrok, kao što su upalne bolesti, kamenac u bubregu, ili druge medicinske stanja.

Daljnja Istraživanja: U nekim slučajevima, ako klinički simptomi upućuju na infekciju, ali urinokultura je sterilna, liječnik može preporučiti daljnje testiranje kako bi se isključila kontaminacija ili greške u testiranju, ili kako bi se istražili drugi uzroci simptoma.

Dakle, sterilan nalaz urinokulture u osnovi znači da se u uzorku urina nisu razvile bakterije, što često upućuje na odsutnost bakterijske infekcije. Ipak, interpretacija nalaza treba uzeti u obzir cjelokupni klinički kontekst pacijenta.

Što znači ukoliko je urinokultura sterilna, a u sedimentu urina je nađeno puno bakterija?

Ako je urinokultura sterilna, ali se u sedimentu urina nalazi puno bakterija, to može ukazivati na nekoliko mogućih situacija:

  • Kontaminacija uzorka: Jedno od objašnjenja može biti kontaminacija uzorka urina tijekom sakupljanja. Na primjer, ako se uzorak urina nije pravilno sakupio (neadekvatna higijena ili tehnika sakupljanja), bakterije izvana (npr. s kože) mogu kontaminirati uzorak. Ove bakterije se mogu vidjeti u sedimentu, ali ne moraju nužno rasti u kulturi ako su nežive ili ako su uvjeti za njihov rast u kulturi bili nepovoljni.
  • Netočna tehnika uzimanja uzorka: Netočna tehnika uzimanja uzorka, kao što je nepravilno sakupljanje 'srednjeg mlaza' urina, također može dovesti do ovakvih rezultata.
  • Netočno rukovanje ili pohrana uzorka: Ako uzorak urina nije pravilno rukovan ili pohranjen (npr. ako je ostavljen predugo na sobnoj temperaturi prije testiranja), to može utjecati na rezultate urinokulture.
  • Antibiotska terapija: Ako osoba uzima antibiotike, to može inhibirati rast bakterija u kulturi, dok u sedimentu urina i dalje mogu biti vidljive mrtve ili oslabljene bakterije.
  • Vrsta bakterija: Neke bakterije možda ne rastu dobro u standardnim uvjetima urinokulture ili su anaerobne prirode (ne rastu u prisutnosti kisika), stoga se mogu pojaviti u sedimentu, ali ne i u kulturi.

U svakom slučaju, kada se pojavi ovakva diskrepanca između rezultata urinokulture i sedimenta, važno je konzultirati se s liječnikom ili stručnjakom za infektivne bolesti kako bi se razmotrile sve mogućnosti i eventualno ponovilo testiranje, uzimajući u obzir kliničku sliku pacijenta.

Što znači nalaz urinokulture na Escherichia Coli? (najčešći uzročnik uroinfekta)

Nalaz urinokulture koji pokazuje Escherichia Coli (E. coli) znači da su u uzorku urina identificirane bakterije vrste E. coli, što ukazuje na infekciju mokraćnog sustava uzrokovanu tim mikroorganizmom. Escherichia Coli je najčešći uzročnik urinarnih infekcija, posebno kod infekcija mokraćnog mjehura i bubrega. Evo što to znači u kliničkom kontekstu:

  • Uobičajeni uzročnik: E. coli je bakterija koja se prirodno nalazi u crijevima, ali kada dospije u mokraćni sustav, može uzrokovati infekcije.
  • Simptomi infekcije: Osobe s infekcijom urinarnog trakta uzrokovanom E. coli obično imaju simptome kao što su bol ili peckanje pri mokrenju, često mokrenje, mutan ili urin neugodna mirisa, bol u donjem dijelu trbuha, a ponekad i groznica.
  • Liječenje: Infekcije uzrokovane E. coli obično se liječe antibioticima. Izbor antibiotika ovisi o rezultatima antibiograma koji testira osjetljivost bakterija na različite antibiotike.
  • Prevencija: Preventivne mjere uključuju održavanje dobrih higijenskih navika, adekvatnu hidrataciju, i izbjegavanje faktora koji mogu pridonijeti širenju E. coli iz crijeva u mokraćni sustav.
  • Važnost brzog liječenja: Važno je brzo liječiti infekcije uzrokovane E. coli kako bi se spriječilo širenje infekcije na bubrege i daljnje komplikacije.

Dakle, nalaz E. coli u urinokulturi jasno ukazuje na infekciju mokraćnog sustava koju treba adekvatno i brzo liječiti pod nadzorom zdravstvenog stručnjaka.

Koliko se čeka na rezultate urinokulture? 

Vrijeme čekanja na rezultate urinokulture može varirati ovisno o laboratoriju i specifičnom protokolu, ali općenito se kreće unutar sljedećih okvira:

  • Standardno vrijeme čekanja: Rezultati urinokulture obično su dostupni unutar 1 − 3 dana nakon predaje uzorka. Prvi dan se koristi za inkubaciju uzorka kako bi se omogućio rast bakterija, a naknadni dani za njihovu identifikaciju i kvantifikaciju.
  • Hitni slučajevi: U hitnim slučajevima ili kada je brza dijagnoza kritična, neki laboratoriji mogu pružiti preliminarne rezultate unutar 24 sata. Ovo može biti posebno važno u bolničkim okruženjima ili kod teških infekcija.
  • Antibiogram: Ako je potrebno napraviti antibiogram (test osjetljivosti na antibiotike), to može dodatno produžiti vrijeme čekanja za još jedan do dva dana jer se mora testirati kako bakterije reagiraju na različite antibiotike.

Faktori koji utječu na vrijeme čekanja: Vrijeme čekanja može ovisiti o brojnim faktorima, uključujući radno vrijeme laboratorija, broj uzoraka koji se obrađuju te specifične metode korištene za testiranje.

Važno je komunicirati s laboratorijem ili zdravstvenim ustanovama za preciznije informacije o vremenu čekanja specifičnim za Vašu situaciju ili lokaciju. Također, u slučaju hitnosti ili ako su simptomi ozbiljni, važno je obavijestiti liječnika kako bi se razmotrile alternativne opcije dijagnostike ili početno liječenje.

 

U Poliklinici Breyer, pretragu Urinokultura ili sediment urina možete napraviti bez prethodne rezervacije termina. Potrebno je pažljivo slijediti upute za uzorkovanje.